Znamenitosti i krajolik
Rajačke pivnice (pimnice)
Istorija srpskog vinarstva je veoma duga. Neki istoričari smatraju da je duža od hiljadu godina. Srpski vladari su negovali kulturu uzgajanja vinove loze pa je tako u doba cara Dušana donet zakon koji se odnosio na spravljanje vina i njegov kvalitet. Kroz vekove, ljudi ovog podnevlja su usavršavali znanost spravljanja dobrog vina, ali veoma važnu ulogu u svemu tome ima i izuzetno geografsko - klimatski pogodno područje za ovu vrstu delatnosti. Selo Rajac u Negotinskoj opštini se nalazi na izuzetno povoljnom mestu koje pogoduje uzgajanju vinove loze i tu tradicija uzgajanja iste doseže nekoliko vekova unazad.
Izgradnja vinskih podruma - pivnica u Negotinskoj Krajini počela je u 18. veku. Neke od ovih objekta načeo je zub vremena, a neki i danas služe za skladištenje vina i čuvene rakije "komovice". Rajačka vina su pronela slavu negotinskog vinogradarstva i doživela najveća svetska priznanja početkom 20.veka na izložbama vina u Parizu i Londonu. Takođe treba spomenuti da su Rajačke pivnice predložene za spomenik kulture pod zaštitom UNESKA.
Arhitektonski lepe i precizno urađeni "podrumi" od mekog žutog kamena peščara, pivnice, ukopane zadnjim zidom u tlo, što omogućava podrumsku temperaturu i vlažnost pogodnu za čuvanje vina, danas su izuzetna turistička atrakcija. Ulice različite širine koje vijugaju između njih, bunari, trgovi, crveni krovovi pokriveni ćeramidom i atmosfera minulih vremena, uz kulinarske specijalitete ovog kraja, dobra vina i proizvode narodne radinosti, čine ovaj prostor neodoljivim.
Posebno interesantna kulturno - istorijska vrednost ovoga mesta jeste seosko groblje koje se nalazi tik uz pivničko naselje.
Izgradnja vinskih podruma - pivnica u Negotinskoj Krajini počela je u 18. veku. Neke od ovih objekta načeo je zub vremena, a neki i danas služe za skladištenje vina i čuvene rakije "komovice". Rajačka vina su pronela slavu negotinskog vinogradarstva i doživela najveća svetska priznanja početkom 20.veka na izložbama vina u Parizu i Londonu. Takođe treba spomenuti da su Rajačke pivnice predložene za spomenik kulture pod zaštitom UNESKA.
Arhitektonski lepe i precizno urađeni "podrumi" od mekog žutog kamena peščara, pivnice, ukopane zadnjim zidom u tlo, što omogućava podrumsku temperaturu i vlažnost pogodnu za čuvanje vina, danas su izuzetna turistička atrakcija. Ulice različite širine koje vijugaju između njih, bunari, trgovi, crveni krovovi pokriveni ćeramidom i atmosfera minulih vremena, uz kulinarske specijalitete ovog kraja, dobra vina i proizvode narodne radinosti, čine ovaj prostor neodoljivim.
Posebno interesantna kulturno - istorijska vrednost ovoga mesta jeste seosko groblje koje se nalazi tik uz pivničko naselje.
Ono obiluje specifičnim nadgrobnim spomenicima koji su klesani od istog kamena od koga su i pivnice građene sa veoma specifičnnim simbolima na njim. Predmet su proučavanja isoričara koji nastoje da utvrde njihovu starost i vezu sa tradicijom uzgajanja vinove loze. Inače je u Rajcu i danas običaj da pogrebna povorka sa pokojnikom prođe kroz pivnice na putu do groblja i na taj način simbolično se pokojnik oprašta od ovoga sveta.
Felix Romulijana
Felix Romulijana predstavlja rezidenciju rimskog cara Gaja Valerija
Maksimijana Galerija (Gaius Valerius Maximianus Galerius; 293-311. g.), zeta Dioklecijanovog.
Po majci Romuli nazvao ga je Romulijana (Romuliana). Palata izgleda nikada nije
dovršena, a carevi 4. veka su velelepni posed prepustili hrišćanskoj crkvi. Tokom
5. veka palata je razarana od strane varvara, a u 6. vek Romulijanu je Justinijan
I obnovio u vidu pogranične tvrđave. Nakon najezde Slovena krajem 6. veka, nekadašnja
carska rezidencija je napuštena. Moćan grad, na 6,5 ha, sa oko 20 utvrđenih kula.
Unutar se nalazila raskošna palata, dva paganska hrama, tri hrišćanske crkve i druge
građevine; podni mozaici se smatraju ravnima najboljim ostvarenjima kasnoantičkog
doba u Evropi.
Otkrivanjem natpisa FELIX ROMULIANA, 1984. godine, konačno
je razrešena zagonetka Gamzigrada, gde se Romulijana nalazi. Za pravom istinom o Gamzigradu tragalo se
blizu 150 godina. Sadržaj natpisa je celovit naziv mesta koje se pominje u dva
istorijska izvora, u delu nepoznatog pisca iz oko 360. godine, u Epitomama
Aurelija Viktora, i u Prokopijevom panegiričkom spisu “O građevinama” (De
aedificiis), nastalom između 553. i 555. godine. U Epitomama sadržan je podatak
da je rimski imperator Galerije rođen u Priobalskoj Dakiji, gde je i sahranjen,
i to u mestu Romulianumu, koje je nazvao po imenu majke Romule. U Prokopijevom
delu, među kastelima koje je Justinijan obnovio u oblasti grada Akve, pominje
se i Romuliana. To znači da je naziv mesta u kome je rođen i sahranjen Galerije
posvedočen u tri oblika, i to kao Feliks Romuliana (na natpisu iz 306. – 311.
godine), kao Romulianum (oko 360. godine) i kao Romuliana (oko 555. godine).
Više podataka o Galerijevoj graditeljskoj delatnosti daje Laktancije u spisu “O smrti progonioca”. Opisujući složene prilike u Carstvu u 306. godini Laktancije saopštava da je Galerije već tada odlučio da 312. godine, pošto proslavi dvadesetogodišnjicu vladavine, ustupi vlast Liciniju, Severu, Maksiminu i Kandidijanu, i da od tada živi u bezbednosti i miru, u zaklonu neosvojivih zidina. Odluka koju je doneo podrazumeva početak izgradnje rezidencije 306. godine i određuje 312. godinu kao termin okončanja te izgradnje.
Više podataka o Galerijevoj graditeljskoj delatnosti daje Laktancije u spisu “O smrti progonioca”. Opisujući složene prilike u Carstvu u 306. godini Laktancije saopštava da je Galerije već tada odlučio da 312. godine, pošto proslavi dvadesetogodišnjicu vladavine, ustupi vlast Liciniju, Severu, Maksiminu i Kandidijanu, i da od tada živi u bezbednosti i miru, u zaklonu neosvojivih zidina. Odluka koju je doneo podrazumeva početak izgradnje rezidencije 306. godine i određuje 312. godinu kao termin okončanja te izgradnje.
Tupižnica
Jedna od najlepših planina u Srbiji koja pleni svojom lepotom i jedinstvenošću samo sa svojih 1162 metara nadmorske visine. Nalazi se u Istočnoj Srbiji i zajedno sa Rtnjom predstavlja završetak Karpatskih venaca. Ovi planinski venci imaju veliki uticaj i na klimu ovoga podnevlja gde, po karakteristikama, se može svrstati u kontinentalna područja klimatskih uslova, pa je tako Zaječar je jedan od gradova koga još zovu "Srpski Sibir". Inače, Tupižnica je sa svoje istočne strane veoma pitoma i blagih, relativno pristupačnih uspona, dok je sa svoje zapadne strane stenovita i veoma strmih litica.
Nalazi se severozapadno
od knjaževačke i jugozapadno od zaječarske kotline, sa leve strane Belog Timoka.
Pripada istočnoj zoni mlađih krečnjačkih planina i ima meridijanski pravac pružanja.
Na zapadu završava visokim stenovitim odsekom,(Lasovski kamen 1160 m) a na istoku
ima izgled blago nagnutog platoa.
Najviši vrh Glogovica dostiže visinu od 1162 m. Najveći deo planine izgrađen je od krečnjeka, pa se na njoj sreću mnogi površinski i podzemni kraški oblici reljefa. Šumski prekrivač Tupižnice je raznovrstan. Ima dosta bukove šume ali ni druga drveća ne manjkaju. Na njoj raste bilje od koga se sprema nadaleko poznat Rtanjski čaj kao veoma dobar napitak afrodizijačkih svojstava.
Najviši vrh Glogovica dostiže visinu od 1162 m. Najveći deo planine izgrađen je od krečnjeka, pa se na njoj sreću mnogi površinski i podzemni kraški oblici reljefa. Šumski prekrivač Tupižnice je raznovrstan. Ima dosta bukove šume ali ni druga drveća ne manjkaju. Na njoj raste bilje od koga se sprema nadaleko poznat Rtanjski čaj kao veoma dobar napitak afrodizijačkih svojstava.